MONTENEGRO - Pljevlja

CRNA GORA | TURIZAM | GRADOVI | KONTAKT

Pljevlja s okolinom imaju veoma burnu i bogatu prošlost. Najstariji sačuvani tragovi ljudskog života potiču iz drugog milenijuma prije nove ere i pripadaju ranom bronzanom dobu. Arheološki nalazi koji svjedoče o životu ljudi u ovom kraju otkriveni su u selu Gotovuša, desetak kilometara sjevero-zapadno od Pljevalja. Tu su nađeni tumuli (grobnice od nasute zemlje i kamena), igle, kopče-fibule, spiralne narukvice, grivne od bronze i drugi predmeti. Iz ovog prioda je i jedno nalazište alki i perli, otkriveno u Kalušićima.

U drugoj polovini prvog milenijuma prije nove ere ovaj kraj je bio naseljen plemenom Pirusti koji su bili vješti rudari i hrabri ratnici. Pirusti su u trećem vijeku prije nove ere u šli u sastav velikog plemenskog saveza, poznatog pod imenom Ilirska država.

Prisustvo rimske civilizacije od prvog do četvrtog vijeka potvrđuju iskopine naselja Municipijum S pronađene u Kominima. Poznato je samo početno slovo njegovog imena, jer se samo ono kao skraćenica nalazi na nadgrobnim pločama. Smatra se da je Municipijum S nastao u drugom vijeku nove ere, a takođe da je bio i jedno od najznačajnijih municipalnih (opštinskih) naselja u unutrašnjosti provincije Dalmacije, u čiji su sastava ulazile sve lirske oblasti. I pored snažnog rimskog uticaja dugo se održavao ilirski element, koji je postepeno prihvatio rimsku kulturu, a u trećem i četvtom vijeku i hrišćansku religiju, ali i uspijevalo da očuva svoju individualnost. Nalazeći se na važnoj saobraćajnici kojom su se kretale rimske legije od Salone (Solin) prema unutrašnjosti Municipijum S imao je strateški i ekonomski značaj i bio centar jedne dosta prostrane vojno-administrativne oblasti. I šira pljevljaska okolina bogata je arheološkim nalazima iz ovog perioda. Tako je u Potpeću, 14 kilometara južno od Pljevalja, konstatovano postojanje jednog manjeg rimskog naselja, u Lever Tari su otkriveni ostaci svetilišta u slavu rimskog božanstva Mitre, a duž pomenutog rimskog puta brojni miljokazi.

Kako su Pljevlja dobila ime

Legenda kaže da su Pljevlja dobila ime po ljevi koju je vjetar raznosio po gradu sa bogatih manastirskih imanja na kojima se razvijalo žito. Bogatstvu grada je pored trgovine i karavanskog puta za Carigrad, značajno doprinosilo i rudarstvo. U rudniku «Šuplja Stijena» olovo i cink su vadili još Sasi. Pljevljaci su, prvo preko Dubrovnika a kasnije i sami, u Italiju, u znatnim količinama izvozili kože, vosak, olovo, živu...

Turskim osvajanjem Pljevlja u XVI vijeku ponovo mijenjaju ime u Raslidža (Taslidže), što na truskom znači – kamena banja. I za vrijeme Turaka, Pljevlja ostaju značajno gradsko naselje i poznat trgovački centar. Od 1580. do 1833. godine su sjedište hercegovačkog sandžak-bega, a u XVII vijeku jedno vrijeme i sjedište hercegovačkog vezira. Smatrana su poslije Mostara najvećim gradom u Hercegovini. Po pisanju Evdije Čelebije, Pljevlja su potpuno izgorjela 1682. u velikom požaru, a 1818. godine u eksploziji barutane izgorjela je cijela čaršija i stradao veliki broj stanovnika.

Austrougarska vojska 1879.godine došla u Pljevlja i formirala vojni garnizon. U pljevljima je tokom sledećih tridesetak godina egzistirala austrougarska vojna i turska civilna vlast. Austro-Ugarska je napustila Pljevlja 1908.godine, a Crna Gora i Srbija su i oslobodile od Turaka 27.oktobra 1912.godine, poslije skoro 450 godina.